14 July 2011
'NEEDS AND INTENTIONS' - ARMANO'S EXHIBITION IN GROŽNJAN, ISTRIA

We proudly announce and invite you to Armano's independent exhibition in Istrian Grožnjan, which take place from sunday, the 17th July ongoing, and it is organized by the curator Eugen Borkovsky. The Exhibition consist of recent artwork on paper grouped in 4 mind flows. Here was the announcement on the Akademija Art art internet portal with photos from the work (it's removed now, but) here you can see the catalog and more pictures... Hope to see you in Grožnjan!

---

14 December 2010

INTERVIEW: ARMANO JERIČEVIĆ ZA ČASOPIS "TEMA"

Tigrovi i ostalo od čega sam živ

Potpisuješ svoje slike s Armano: što ti se to cini dovoljnim, kao znak koji ce ubuduce biti oznaka za vrijednost i pouzdanost, ili to vec jest, a da mnogi od nas to ne znaju. Tko je ili što je to Armano u potpisu?

Zbroj znakova (slova) koja sugeriraju identitet koji je nemoguce definirati.

Kada je o slikama rijec one jesu u svoj svojoj pojavnosti s potpisom i bez njega kao arte(fakat).

Zašto uopce identificirati nešto što po sebi je. Ako je moguci odgovor komunikacija, ne komuniciraju li slike same po sebi. Ne miriše li ruža neovisno o imenu.

U vremenskim odmacima prepoznajem svoj uradak no prepoznajem i promijenjenog sebe (što me zabavlja).

Neke radove bi mogao iznova potpisati s janko, marko...

Naime, nepouzdanost identiteta, kroz vrijeme i prostor, cini cin potpisivanja pateticnim, no moj ja se ipak potpisuje inercijom civilizacijskih uzusa koje pocivaju na strahu, od koji je strah od ne postojanja, neprepoznavanja (potvrde da jesmo ) kljucan.

Onda se valjda prestrašeni dio mene potpisuje.

Slika ili bilo koji oblik umjetnickog izraza nastaje po stvaraocu u danom trenutku pa postoji neovisno o stvaratelju i identificira ga virtualno, najcešce po daljnjem tijeku uvjeravanja i objavljivanja da je nešto što je stvoreno necije. I što s tim.

Mudrac u meni se pita o namjeri. Pitanje koje vodi direktno do pitanja o slobodi i smislu stvaranja.

Pa se može samo o tome u beskraj s neizvjesnim ishodom...

Da bi umirio ontološku tektoniku potpis proglašavam ravnopravnim, crti, mrlji, boji ili bilo kakvom tragu u kadru slike koji zauzima ravnopravno mjesto u kompoziciji.

Slika sama jest potpis. Konkretnog trenutka.

Ako se stvara odvojeno od namjere (cilja), djelo je to slicnije stvaratelju.

Ako slika nastaje nenamjerno, analogno, duša – materijal, kako zboriti o vrijednosti, kome ili koliko je takvo što vrijedno ili ce biti vrijedno.
Da bismo odredili vrijednost (jer što cemo sa strahom od nemanja vrijednosti) izlazimo iz prostora spontanosti u prostor namjere pa si odredimo cijenu.

To što radimo postajemo mi, to potpisujemo, etiketiramo, pa je pouzdano, pa oni koji to još ne znaju saznaju pa su svi sretni unutar dogovorenog sistema vrijednosti.

Rekao bih da sam intimno u limbu izmedu ideje o ne-moranju stvaranja i stvaranju s namjerom samopotvrdivanja.

Dualizam ili dijalog mudraca i strašljivca.

Možda bismo trebali poceti od prostora, kod tebe kao da se to ispreplice, prostor slike i prostor življenja. Gdje si sada u Istri, kakav je to životni okoliš ili životni kontekst u kojem slikaš, živiš?

Inkarnirani, zauzimamo prostor; su-djelujemo u prostoru. Živa smo, svjesna bica, kao otvoreni sistem u stalnoj promjeni.
Naša tjelesnost i naša metafizicnost u neizvjesnosti promjena traže balans da bi opstali. Umjetnost, filozofija i druge metafizicke discipline naš su komunikacijski alat sa unutarnjim i vanjskim prostorom, ravnopravno beskrajnim.

Sama svijest o beskraju jednako je strašna koliko i uzbudljiva. Hrabri i ludi su ljudski pokušaji da se beskraj istražuje kroz kadar slike ili bilo koji prostor ogranicen svojom fizikalnošcu.

No, to nam je dano.

U jednom trenutku svog života izabrao sam prostorni kontekst za koji sam mislio da je optimalan za fizicku i metafizicku komunikaciju mojih potreba.

Hrabro i ludo je bilo konceptualizirati svoj optimum u ime slobode.

Taj izabrani prostor je postao kadar u kojem su se uistinu ispreplitali prostori naslikanih i nenaslikanih slika sa svakodnevnicom koja je jednako stvarna.

Još sam tu, na vrhu brda u idili napuštenoga istarskog sela nakon deset godina s jasnom idejom da je taj izbor ravnopravan nebrojenim mogucim izborima «optimalnih mjesta za biti».

Mogao bih reci da je prostor još dovoljno prazan, dovoljno poljoprivredan, dovoljno visok, dovoljno mediteranski, možda i zahtjevan i mistican da bi mi dao osjecaj optimuma.

A sutra je novi dan.

Put i promjena imaju svoju pretpovijest: kao da je želja za promjenom bila presudna, što si htio promijeniti, što te je vodilo, koje (životne) odluke su bile presudne. Koju su to životnu zvijezdu pratio, što si tražio?

Život je put, put je promjena. Pružanje otpora promjeni, otpor je životu. Potreba za kontrolom ozbiljan je problem civilizacijski i osobni. Prošavši kroz tzv. kontrolirano ili programirano djetinjstvo uz svu spontanost puberteta i adolescencije bio sam zaveden idejom da je kontrola jedini izbor. (Kao civilizacija prolazimo slican put).

Promjena se dogodila da bih je naknadno osvijestio i razumio. Ako je postojala želja za promjenom skrivala se u nesvjesnom. Na površini se manifestirao nemir neznanja. Ta sam tri «ne» želio promijeniti, no nisam znao kako i pod koju cijenu. Kumulirane zablude i sve stvoreno po putu zahvatila je ista metla. Moral je doveden u pitanje. Moral od morati biti onako kako je steceno, nauceno. Osjecaji nepripadanja i izgubljenosti tresli su krutu strukturu slike sebe pred sobom i promatracima. Ono što me vodilo je tiho dubinsko povjerenje u stvarnost unutarnjeg vodstva koje mi ljudi potiskujemo do negiranja. Pa nam svjetovi i svijet u globalu izgleda kako izgleda.

Uzbudljivo je i naizgled mocno kontrolirati. Oslobadajuce je transcendirati.

Sada znam da sam desetak godina lutanja po bespucima samospoznaje, fizicki i metafizicki mogao zamijeniti jednim mocnim transcendentnim trenutkom ne pomaknuvši se (fizicki) s mjesta.

Mislim da su to opca mjesta ljudske zbunjenosti samima sobom. Ono što slijedi je zagrliti svoju nesavršenost i živjeti s povjerenjem u putovanje koje nam je dano.

To što tražimo je uvijek uz nas.

Govoreci o svom radu, što to sve podrazumijeva (nacin života, hrana, zrak) ili je i tome lakše govoriti iz konteksta tvojih slika, njihovih imena. Kako daješ naziv slici, kako ona nastaje, poslije svoga naziv ili sve dode naknadno?

Dva su oblika rada. Rad jer se mora i rad iz radosti ili rad koji proizvodi radost.
Prvi je cisto ljudski, ropski, iz straha. Drugi je božanski, slobodan, osloboden razloga.

Svakodnevno se promatram u svijetlu te ideje. I kada mijesim kruh ili obradujem zemlju i kada slikam ili pišem. Odvojiti se od vrednovanja bilo koje vrste rada, te raditi kao i disati moja je alkemicarska potreba.

Kada sam u optimumu, sinkroniziran, kruh postaje umjetnicko djelo, a kada nisam, kruh je gorivo.

Dakle, težim stanju radosti bez razloga.

Po analogiji, slike su ravnopravne kruhu i najcešce ih ne imenujem. Ne imenujem ni kruh naš svagdašnji.

Želim slikati, no ne želim znati što. Stanem pred prazninu okružen potencijalom alata, boja, materijala i prepustim se djelovanju.

Kada sam svoj, proces je meditativan, bez kontrole, brz. Rezultat je, to nešto, što mi prica o meni i proizvodi radost prepoznavanja.

Kada nije tako, može biti zadovoljavajuce no nije ispunjavajuce.

U suštini mi se hranimo iskrenošcu a strahove (neslobodu) hranimo iluzijama, što nas dugorocno zarobljava i odvaja od zdravlja pa smo bolesni na razne nacine pružajuci otpor preporodu.

Valja nam se ponovo radati. Svaki dan iznova.

Kada se vidim novorodenog u naslikanoj slici ili pometenoj terasi radostan sam kao malo dijete.

Koji su slikari, koje su ideje upisane u tvoje slike, imam osjecaj kao da bi radije govorio o procesima i energijama nego li o imenima, uzorima, slikarima i onome što prethodi tvojim slikama.

Vjerujem da je sve kolektivno nesvjesno dano, da se u fragmentima upisuje u sve slike koje imaju biti naslikane.

Jedna je slika i bezbroj slikara.

Volim one iskrene, bracu alkemicare. Tigrove kojima oci svijetle u mraku.

Kriterij je neispricljiv. Samorazumljiv. Kada se prepoznam u necijem djelu, radostan sam pa me otvara radu.

Dvadeseto stoljece je sublimiralo ljudsku svijest u nemjerljivo kratkom roku u odnosu na povijest. Beskrajno mi je uzbudljivo, zastrašujuce i blisko.

Avangarda je, mahnito doduše, od ruske naprijed, stvarala vibraciju koja mene a mislim i sve nas poticajno trese.

Unatoc svevremenosti ljudskosti, sada smo na rubu bitne promjene koju naslucujem. No još je ne vidim jasno.

Moguce oblike promjene, kroz simbole vidim na svojim radovima, kao i kroz zbunjenost svijeta oko sebe, koji kao prestrašena životinja traži sklonište u sigurnosti kontroliranog poznatog te nježnom otvaranju povjerenja prema nepoznatom.

.Blizak mi je zen. Civilizacija bi nam se mogla ozeniti.

Sve navedeno i sve nenavedeno je uzorno te se oslikava.

Nerijetko kad govorimo s drugima o njima i njihovu radu sugeriramo kao da oni imaju koncept, da je uvijek bila rijec o izboru i da rade upravo ono što su htjeli, a zaboravljamo da je to nerijetko ono jedino što su mogli. Što si ti htio, što bi ti htio, što sada radiš?

 

Koncept je metafizicki kadar. Konceptualizirani smo lakše vidljivi i prividno sigurniji. To jest naš izbor. Jedan od beskonacno mogucih. Nijedan izbor nije ni dobar ni loš osim što je opasan po (ontološko) zdravlje.

Isticanjem necega iskljucujemo ili potiskujemo ostalo. Samozadovoljni smo i ponosni unutar vlastitog kadra.

To je uistinu ono što tada i možemo.

Nemati pitanja i ne trebati odgovore može biti alternativa konceptualnosti, no izgovoreno i napisano automatski postaje koncept.

Moje bice išce
Dijamantna vrata
I kljuc od tišine

Da ne trebam nego da jesam. Da radim to što radim. Upravo sada pišem i uživam.

U sljedecem sada, cistim ribu ili

Ležim na ledima
Otvoren
Strpljiv
Ocekivajuci oplodnju
U bojama nove stvarnosti

Kako ti protjece dan, kad i kako radiš? Gdje se i koliko kreceš izvan prostora u kojem sada živiš? Što bi netko tko želi doci do tebe i do tvojih slika trebao znati? Je li dovoljna adresa, preporuka?

Nastojim teci s danom kakav god bio. Protece li dan bez mene, ne uživam. Nisam u životu.
To su nikad i nikakvi dani.

Svi ostali se ne daju prepricati.

Kad se krecem, kupam se u moru, kupujem u ducanu,

Povremeno posjecujem prijatelje
Lomim im kicme
Pojedem papagaja
Naslikam autoportret
U odlasku ih zbunjene
Poljubim u celo

Onaj tko želi doci do mene neka dode prazan

Cekam ga spokojno
U kutiji od cokolade
Na plaži od snova

Dolazeci u dva navrata do tebe, uvijek sam bio na nesigurnu putu, skrenuti tu ili tamo. Znao da privlacnost mjesta na kojem živiš i prostor, koji su umnogome oblikovao za vlastiti život, ima ono nešto što je uvijek magicno i važno: mir, prepuštenost sebi, aktiviranje vlastitih snaga i pisanje. Istodobno, znam da bi mi to mogao biti samo jedan san, jer ne mogu bez vreve i buke svijeta. Kako izgledaju jesen i zima dok si tu gdje jesi. Kakvi su dani i noci?

Ta tvoja nesigurnost puta je sjajan potencijal. Tvoje lutanje je proizvelo i ovaj tekst.

Ja mogu bez ovog prostora koji zoveš privlacnim i magicnim pa mogu i optimalno s njim ili bilo kojim drugim prostorom.

Snovi su slatki no to je samo jedan od okusa koji nas hrani. Svijet je i gorak i ljut i razumljivo je da ti treba. Prebaci slatkocu u stvarnost i uživaj.

Dok sam tu gdje jesam, jesen je prekrasno jesenska, a zima zimska.

Dan me rastvara ljepotom
Noc me mazi

Osim kad ne.

Može li se živjeti od slikanja? Kako prodaješ slike?

To sve, od cega sam živ, ukljucuje i slikanje.

Slike prodajem tako da ih dajem pa mi se daje novac pa se to zove prodaja.

Pozivam sve koji žele primiti moje slike da me posjete i da mi daju.

Unutar kolektivnog nesvjesnog neka moje metafizicko iskustvo postane dio vašeg, pa me nagradite.

(Da ne trošimo vrijeme na ekonomsku propagandu, podaci poznati redakciji)

Za sve ostale slucajeve, oprostite mi

ne citajte
što ne razumijete
ne gledajte što ne vidite
budite leptir
bez želja
šaren i slobodan
lak u nestajanju
p vam materina

Ovo je mjesto gdje razgovor možemo završiti ili ga nastaviti s tvojima pitanje: Meni ili sebi?

Ne možemo nikada ništa završiti.

Sad idem cistiti ribu na terasi gdje sam neku vecer

gledajuci zvijezde stajao i pišao
Mlaz tople tekucine stvarao je oblike po šljunku parafrazirajuci nebo
(za smislom žudim mislim)

Otvorio sam sasvim jasnu mogucnost propišavanja tla na kojem stojim
I zapišavanja zvijezda s druge strane svijeta

Kako lijepo, kako uzbudljivo
Uz blaženo olakšanje lišeno krivice
Na rubu terase stojim slobodan i pišam po zvijezdama

iNTERVIEW VODIO: MIROSLAV MIĆANOVIĆ

---

21 April 2011
WHAT DO OUR GUESTS SAY?

We had a nice time with lovely people from France and Germany as guests in March... Marija and Vincent sent us their feed-back per e-mail:

"Me and my boyfriend found in the house and garden of Marijana and Armano an exceptionally pleasant
place to spend a couple of "holy days" in early spring. On my request I got an immediate and positive answer that we could stay and a very detailed and helpful description of how to find their house. We got a warm welcome with wonderful fresh baked bred on their kitchen table, and some talk to get to know each other.
During our stay we experienced a well-balanced mix of our own activities and trips with the family to the
surrounding woods, local markets, wine-yards, flour and cheese traders and became thus also good friends with the three charming and lively children. The spacy garden, open landscape and nice atmosphere build an ideal background for letting university and modern communication far behind and concentrate on being and the philosophies of life. Definitely a place and people that we want to visit again!
Maria & Vincent, Germany
on March 2011"

---

---

19 January 2010

WHAT ABOUT FREEDOM - opening soon in Furuli!

(Paradise lost versus Heart of darkness)
Our exhibition should take place in open space and non institutionalized closed spaces in a region which has no tradition of presentation and consuming art projects in general. The region of the Cerovlje community counts less then 2000 inhabitants on 105 kilometers square and it is a part of the Istrian peninsula in Croatia.

The goal should be to present through artistic reflections (such as objects, installations, photographs, paintings, experimental films …) possibility of living as much as possible less impacted by superficiality and the civilization effect of sound and fury which we are witnessing in nowadays.
The issue is not to deny present, but to research the essential of everyday life outside of any ideologies and any concepts as new age, basically – what we can do with our free choices.
The exhibition will include at least three artists which will be selected and invited by a call for proposal in public media.

The expected outcome should be an unexpected event for the predictable idea and art practice in general.
So, the answer for the reason why you should support our project here, is joining us to research possibilities of freedom through our talents in such specific areas as we live in, as a metaphor for all human possibilities in general to be free or to remember "the paradise lost".

RESEARCH AND PROMOTION OF THE PRE-APOCALYPTIC CULTURE OF PHYSICAL AND METAPHYSICAL SUSTAINABILITY

---

12 May 2009

Another serial of workshops starts in June in Furuli in Istria. The first theme is biodynamic agriculture, a method of organic agriculture based on the phylosophy of dr. Rudolf Steiner. The second one is a practical workshop on building a clay bread and pizza oven. The biodynamic workshop is led by Bernarda Orehovec, a long-term experienced agriculture lady who cares the prestige certificate "Demeter". The clayoven workshop is led by Erwin Zachl from Austria, which has a permaculture diploma and is an experienced builder with organic materials.

Obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo Furuli smješteno u sjevernom dijelu Istre vas poziva na dvije lipanjske vikend radionice na teme ekološke poljoprivrede i gradnje.

Prvu, dvodnevnu radionicu voditi ce gospoda Bernarda Orehovec iz Cakovca, predstavljajuci tehnike uzgojnih metoda biodinamicke poljoprivrede prema ucenju dr. Rudolfa Steinera.

Radionica ce obuhvacati teoretski dio o organskoj poljoprivredi, biodinamici, sjemenarstvu, plodoredu... Dio vremena bit ce posvecen dr. Rudolfu Steineru i antropozofiji. U prakticnom dijelu radionice izradivati ce se biodinamicki pripravak od koprive te analizirati primjena mjesecevog sjetvenog kalendara.

Bernarda Orehovec jedna je od rijetkih nositeljica prestižnog certifikata 'Demeter'. Dvadesetak godina bavi se proizvodnjom i preradom zdrave hrane, od cega desetak godina uspješno primijenjuje biodinamicku metodu uzgoja.

Drugu, jednodnevnu radionicu izrade krušne peci vodit ce gospodin Erwin Zachl, diplomirani permakulturist iz Austrije sa višegodišnjim iskustvom u gradnji prirodnim i ekološki prihvatljivim materijalima. Krušna pec ce se graditi iz prirodnih i recikliranih lokalno raspoloživih materijala (glina, stara cigla, kamen...).

Radionice ce se održati u petak, subotu i nedjelju 12., 13. i 14. lipnja 2009. godine.

Cijena radionice gospode Orehovec za 2 dana je 250kn. Cijena radionice izrade krušne peci gospodina Zachla je 250kn. Cijene ukljucuju štampane brošure, ruckove i osvježenja.

Broj polaznika/ca je ogranicen te je potrebna predbilježba. Za informacije o mogucnostima smještaja, radionicama i za predbilježbu kontaktirajte nas do 6. lipnja 2009. godine na tel. 098/412-100 ili email marijana.lesar(monkey-at)gmail.com. Za predbilježbu potrebno je uplatiti 100kn na žiro račun OPG-a. Primatelj: OPG Jeričević Armano, Furuli; žiro račun br. 2500009-3110055527 Hypo Alpe-Adria banci sa naznakom 'za radionicu Orehovec' ili 'za radionicu Zachl'.

---

06 May 2009
We started with workshops for kids and adults in permaculture, art and organic farming. The first workshop was hold 25th and 26th of April, with about 15 kids and 10 adults every day. We mulched, planted and had a lot of fun!

 

FURULI

Proteklog vikenda grupa ucenika okupljena u ekološkoj grupi Osnovne škole Vladimir Nazor Pazin, vodena uciteljicom Suzanom Nadišic i roditeljima, posjetila je obiteljsko gospodarstvo u Furulima u kojem je održana dvodnevna radionica održivih ekološko organskih metoda uzgoja hrane. Radionice su se odvijale u sklopu projekta 'Pika i prijatelji' cakovecke udruge "Kneja", a planiraju se i nastavci radionica tijekom proljeca i jeseni na slicne teme. Dvodnevne radionice su vodili Marijana Lesar i Armano Jericevic. Projekt se uz Furule istodobno provodi u Zagrebu i Cakovcu.

Furuli su zaselak nedaleko Paza u kojem živeci dvoje djece i troje odraslih stvaraju svoju svakodnevnicu povezujuci umjetnost, organsku poljoprivredu (permakulturu) u harmonican i izuzetno zanimljiv životni sadržaj.

Osnovci su u prekrasnom okruženju vježbali tehnike nastiranja, sjetve i sadnje u tzv. povišene gredice, što predstavlja neke od elemenata permakulturnog pristupa životu.

Permakultura je nacin dizajniranja održivih zajednica koja promatranjem i pažljivim promišljanjem prirode stvara harmonicno okruženje primjereno covjeku poštujuci zemlju i okoliš u cjelini.

– Vrijednost takvih projekata je suradnja škole, roditelja i djece i u izvan nastavnim aktivnostima koje otvaraju mogucnost boljeg medusobnog razumijevanja kroz zabavu i edukaciju. Lani smo kroz slicnu inicijatu bili na imanju obitelji Jurkovic koja se bavi uzgojem konja, kaže uciteljica Suzana Nadišic.

Mali su pazinci kroz igru i druženje ucili kako se na istoj gredici mogu posaditi razlicite kulture. Kroz radionice ce biti obuhvacena sva cetiri godišnja doba, cime ce ista grupa djece biti upoznata sa kompletnim procesom uzgoja od sjemenja do prerade u skladu sa prirodnim ritmovima.

Upotrebljavano sjeme je pretežno autohtonih sorti, cije je ocuvanje i razmjena od izuzetnog znacaja za ocuvanje bioraznolikosti i samog života u našim krajevima.

Na imanju u Furulima u planu su i radionice otvorenog tipa za odrasle na teme umjetnosti (slikarstva, kiparstva, plesa, glazbe...), biodinamicke poljoprivrede, permakulture, duhovnih tehnika... Radionice ce biti najavljivane na web stranicama imanja www.sensemanufacture.com i preko medija.

- Živimo radosno, ne praveci razliku izmedu umjetnosti, njive i kuhinje. Umjetnost, kopanje ili bilo koja druga ljudska aktivnost ravnopravna je. Zadovoljstvo na kraju dana je jedini kriterij, rekao nam je na kraju Armano Jeričević.

Photoalbum

---

Here are a few photos from the exhibition opening. About 60 people participated in a friendly and open 'living room' atmosphere. The exhibition is open every day except sunday from 17h untill 20h in the Sinchich gallery in Višnjan.

Donosimo nekoliko fotografija sa otvorenja Armanove izložbe. Prisustvovalo je šezdesetak posjetitelja i posjetiteljica u prijateljskoj, otvorenoj i radosnoj atmosferi 'dnevne sobe'. Izložba se može pogledati u galeriji Sincich do 5. svibnja svakim danom osim nedjelje od 17 do 20 sati.

Photoalbum

Catalog for the exhibition

---

Armano Jericevic exhibition IMAGES & OBJECTS in the Gallery Sincich in Višnjan from April 6th to May 6th. Marino Baldini holds the opening speach.

SLIKE I OBJEKTI
Razmišljajuci o izboru ciklusa i radova iz bogatog opusa Armana Jericčevića, svojom se izvrsnošću nameće prevelik broj cjelina za samo jednu samostalnu izložbu. Najveće galerije ne bi bile dovoljne da se raznolikost grafika, monotipija, skulptura, objekata, slika i drugih djela, predstave na potrebno cjelovit način. Misao o autoru veoma plodnog opusa dopušta razložnost odabiranja onih akcenata što značajno obilježavaju stvaralaštvo, radova koji se istrgnuti iz sustava prikazuju znakovitim za bolje razumijevanje onoga što umjetnik predstavlja u sadašnjem trenutku likovne scene. S druge strane, ključ poznavanja pojedinih djela i ciklusa usko je povezan s osobnim introspekcijama i sadržajima koji osebujno obilježavaju Armana na posebno intimistički način. Izložbom se predstavlja umjetnik kojeg ne otkriva samo znalačka izvrsnost, već kreativnost građena usko povezana s životnim izborom traženja vlastitog puta. Takvim hodom, njegov rad stalno ulazi u nove situacije iz kojih izniču serije postojano raznolikih, novih likovnih i kompozicijskih rješenja. Neposrednost i otvorenost što proizlazi iz takovog stvaralaštva jest sam umjetnik, njegova svakodnevica, traženje slobode, bilježenje značajnih prostornih i duhovnih pomaka. Poetika koju stvara, dopušta prostoru slike gradnju prema interakciji intimnog s izvanjskim, duhovnog s materijalnim. Sklopovi vanjske i nutarnje prirode, stvarnog i nestvarnog, prepliću se prema neuvjetovanostima uspostavljanja umjetničke stvarnosti. Njegove se slike na taj način udaljuju od svake dekorativnosti, zadirući prema stvaralaštvu koje opredmećuje nezavisne forme čija figurativnost predstavlja znatno više od konteksta željenog upuštanja u apstraktnu težnju komponiranja.

Objekti i skulpture dociraju o elementarnosti oblika dorađenih akcentima arabesknih formi pretežito žičanih materijala. Umjetnikova obrada kamena djeluje esencijalno poput portreta. Njezina jezgrovitost suvremeno govori o usijecanju afričke u evropsku umjetnost početkom dvadesetog stoljeća, ali još više od toga, podsjeća na neprikosnoveni autorski dar u prikazivanju različitih duhovnih stanja. Osim same obrade, pronađene materijale i predmete poput kamena, drva, željeza, lima i drugih, koristi za stvaranje kompleksnih odnosa unutar svijeta stvari. Armanovo je stvaralaštvo obogaćeno aktivnim pisanjem poezije. Putem osobne preokupacije i bilježenja iznad estetskog i likovnog, postupkom koji postransavangardno objedinjuje osobno i univerzalno, kroz oblike i boje cjelina minuciozne izvedbe koje ne gube snagu izričaja od najmanjih prema najvećim formama, prepozajemo autora potpuno svjesnog umjetničkog trenutka. Kreativna sloboda kojom zrače djela Armana Jeričevića govori istovremeno o odnosima unutar pojedinog prostora, s intimističkim prijedlozima koji težište likovnosti prenose na istinitost, aktualnost i neposrednost. Etikom čistih oblika i znalačkim komponiranjima boje, nastaju djela uvjerljivih akordatura. Njihov grafizmom obilježeni sadržaj i poetika boja, prirodi tematika daje snažan izričaj čitljivosti. Samosvojnim rukopisom u skulpturi i slikama dosiže ritam autorske uvjerljivosti, prepoznatljivu posebnost koja raskošno tvori likovne dosege.
Marino Baldini

Catalog for the exhibition

---